Überschrift 1
Ne vjerujem da moraš srušiti svoj život da bi počela živjeti drugačije.
Vjerujem u promjene koje imaju čvrste temelje.
Meni je trebalo mnogo godina da to zaista shvatim.
Dugo sam vjerovala da će me neka velika promjena dovesti do života kakav želim. Novi posao. Nova država. Novi početak. Svaki put kada bih osjetila da nešto nije kako treba, mislila sam da je rješenje u sljedećem velikom koraku.
Tek kasnije sam shvatila da nisam tražila drugačije okolnosti.
Tražila sam osjećaj da živim život koji je zaista moj.
Postala sam građevinski inženjer i iskreno sam voljela svoj posao. Voljela sam odgovornost koju nosi, osjećaj kada pronađemo rješenje za problem i trenutak kada nešto što je dugo postojalo samo na papiru postane stvarnost. Upravo zato mi je dugo bilo teško priznati sebi da ono što osjećam nema veze s tim koliko je moj život izvana izgledao ispravno.
Sa trideset tri godine preselila sam se sama u Njemačku. Bio je to jedan od najhrabrijih poteza koje sam napravila. Sve je bilo novo. Novi jezik, novi ljudi, nova kultura. Prve dvije godine bile su pune uzbuđenja i iskreno sam vjerovala da sam pronašla ono što mi je nedostajalo.
A onda se jednog sasvim običnog ponedjeljka vratio isti osjećaj koji sam mislila da sam ostavila iza sebe.
Tog dana nisam pronašla odgovor.
Promijenila sam pitanje koje sebi postavljam.
Šta ako problem nije u onome što gradim, nego u mjestu iz kojeg ga gradim?
Kao građevinski inženjer naučila sam da nijedan ozbiljan projekat ne počinje gradnjom. Prije nego što nastane most, potrebno je upoznati teren, ispitati temelje i razumjeti ono što se na prvi pogled ne vidi. Tek tada možeš graditi nešto što će trajati.
Danas mi je zanimljivo koliko sam godina gradila mostove, a da se nijednom nisam zapitala na kakvim temeljima gradim vlastiti život.
Ta misao me nije napustila.
Počela sam čitati knjige koje ranije vjerovatno nikada ne bih otvorila. Radila sam sa coachima, mentorima i različitim stručnjacima. Odlazila na edukacije. Ne zato što sam tražila novu profesiju, nego zato što sam prvi put iskreno željela razumjeti sebe.
Ne sjećam se trenutka kada se sve promijenilo.
Sjećam se mnogo malih trenutaka.
Što sam više upoznavala sebe, počela sam primjećivati da se ne mijenjaju samo moje misli. Mijenjale su se moje odluke. Počela sam drugačije postavljati granice. Drugačije razgovarati sa sobom i drugim ljudima. Drugačije gledati ljubavne odnose. Više nisam željela ostajati tamo gdje se od mene očekivalo da budem manja kako bi drugima bilo ugodno. Po prvi put počela sam vjerovati svom osjećaju, čak i onda kada ga još nisam mogla logično objasniti.
To nije bio proces u kojem sam postajala neka nova osoba.
Bio je to proces u kojem sam polako prestajala biti sve ono što nisam.
Tada sam shvatila nešto što će kasnije postati temelj svega što danas radim.
Zaokret nikada nije samo priča o poslu.
Niti o ljubavnom odnosu.
Posao ili odnos najčešće su samo prvo mjesto na kojem primijetimo da više ne možemo živjeti protiv sebe.
Kada promijeniš odnos prema sebi, ne promijeni se samo ono čime se baviš.
Promijeni se način na koji voliš.
Način na koji biraš ljude oko sebe.
Način na koji donosiš odluke.
I način na koji zamišljaš svoju budućnost.
Izvana se ponekad ne promijeni gotovo ništa.
A iznutra se promijeni cijeli svijet.
Upravo zato sam upisala coaching edukaciju. Ne zato što sam tada planirala promijeniti karijeru, nego zato što sam željela razumjeti kako izgleda proces kroz koji čovjek zaista mijenja svoj život.
Mislila sam da učim zbog sebe.
Tek kasnije sam shvatila da me život polako priprema za posao koji danas radim.
Kao građevinski inženjer gradila sam mostove od betona.
Danas gradim mostove između žene koja živi život koji funkcioniše i žene koja želi živjeti život koji je u skladu s njom.
I iskreno vjerujem da me je svaki korak koji sam do tada napravila pripremao upravo za taj posao.